grafički dizajn, likovno oblikovanje vizualnih elemenata u masovnoj komunikaciji, tj. različitih tiskovina i njihovih dijelova (knjige, novine, časopisi, tiskanice, novčanice, vrijednosni papiri i sl.), vizualnog identiteta poduzeća, ustanova, događanja i proizvoda (zaštitni znakovi, grbovi, pečati, plakati, katalozi, oglasi, pozivnice, ambalaža), mrežnih stranica i korisničkih sučelja računalnih aplikacija, animiranih isječaka na filmu, televiziji i videu i sl.
Oblikovanje poruke spajanjem teksta i slike javljalo se u različitim oblicima već u iluminiranim starim egipatskim, grčkim, rimskim i kineskim rukopisima, a nastavilo se u srednjovjekovnim manuskriptima i kodeksima. Osnovu suvremenoga → tiskarstva postavio je Johann Gutenberg, koji je 1440. počeo primjenjivati pomična slova i prešu za tisak. Isprva su se tiskale knjige kojima su se u ostavljene praznine ručno dodavali inicijali, ornamenti ili minijature, no ubrzo su se i one počele puniti tiskanim oblicima.
Industrijskom revolucijom i pojavom novih tehnologija i metoda, smanjenjem troškova tiskanja i papira te zbog specijalizacije procesa u Europi, u drugoj polovici XIX. st. grafički dizajn postao je posebna profesija. Počeo se rabiti u komercijalne svrhe te je uz knjige, časopise i novine pronašao svoje mjesto i u oblikovanju ambalaža i reklama, čime je dopirao do sve šire publike. Tomu je pogodovalo i širenje novih tehnika, poput kromolitografije koja je donijela nove mogućnosti u oblikovanju pisma, prožimanju teksta i slika te uporabi boja. Daljnju evoluciju grafičkoga dizajna obilježilo je djelovanje škole Bauhaus i pokreta Deutscher Werkbund u Njemačkoj te Arts and Crafts Movement u Engleskoj. Godine 1922. tipograf William Addison Dwiggins uveo je termin grafički dizajn, a istodobno je došlo i do različitih teoretskih pristupa (Jan Tschichold, László Moholy-Nagy), u kojima je većinom naglasak bio na funkcionalnosti u dizajnu.
Nakon II. svj. rata na temeljima modernističkoga grafičkog dizajna nastao je koherentan međunarodni tipografski stil u Europi, koji je uglavnom definirao i zastupao Švicarac Josef Müller-Brockmann. Rastućom popularnošću televizije i filma 1950-ih nastali su sasvim novi izazovi; pokret i nova dimenzija – dimenzija vremena (reklame, titlovi, špice i sl.) primorali su dizajnere na prihvaćanje potpuno novih tehnika (različiti tipovi animacije). Digitalnom revolucijom potkraj XX. st. grafičke su se discipline, dotad temeljene na »ručnom procesu«, počele obavljati putem računalnih programa, koji omogućuju oblikovanje novih pisama, tipografije i kompleksnih oblikovnih rješenja. Istodobno ubrzani razvoj interneta dovodi do sasvim novoga pristupa dizajnu. Uz dotadašnje oblikovne zadatke (pismo, tipografija, boja, slika), nastaje i potreba za uklapanjem pokretnih grafika, animacije, zvučnih i videozapisa i sl., što je dovelo do sjedinjavanja tradicionalne grafike s multimedijskim oblicima. U XXI. st. grafički je dizajn kao glavna sastavnica tiskovnoga i elektroničkoga informativnog sustava postao sveprisutan, a bavljenje grafičkim dizajnom globalna profesija.
Grafički dizajn u Hrvatskoj
Razdoblje od sredine XIX. st. do II. svj. rata
Kao i u ostatku Europe, moderna povijest grafičkoga dizajna u Hrvatskoj može se pratiti od XIX. st., kada je došlo do unapređenja tiskarskih medija i razvoja grafičkih tehnika. U bogatoj produkciji hrvatskih tiskara u tom je razdoblju najistaknutija bila Kraljevska povlaštena narodna ilirska tiskarnica → Ljudevita Gaja u Zagrebu, koja je imala prijelomnu ulogu u tiskanju knjiga, novina i časopisa na hrvatskome jeziku. Tiskara je prestala s radom 1874., a većinu strojeva iz nje kupio je tiskar → Dragutin Albrecht. On je 1851. osnovao prvu litografsku radionicu u Zagrebu, koja je novim tehnološkim mogućnostima otvorila put razvoju grafičkoga dizajna u nas. Tiskovine su se počele intenzivno opremati ilustracijama; isprva je većina ilustrativnih klišeja bila uvoznoga podrijetla, no ubrzo su ih počeli izrađivati i domaći autori. Dekorativni elementi, zasnovani na stilizaciji folklorne ornamentike, bili su osnova grafičkoga dizajna proizašloga iz zagrebačke Obrtne škole (osnovana 1882; od 1985. → Škola primijenjene umjetnosti i dizajna), s procvatom u doba secesije. Ilustracije i uveze knjiga (pojavom sve mnogobrojnijih knjigovežnica) u to su doba potpisivali vodeći hrvatski slikari: Bela Čikoš Sesija, Oton Iveković, Emanuel Vidović, Miroslav Kraljević, Mirko Rački, Robert Auer, Jerolim Miše, Joza Kljaković, Ljubo Babić, Tomislav Krizman i dr. Razdoblje art décoa koje je potom slijedilo afirmiralo je prve profesionalne grafičke dizajnere, ponajprije u komercijalnome dizajnu: Ota Antoninija, → Sergija Glumca, → Pavla Gavranića, Emila Vičića i dr. Fotografkinja i dizajnerica Ivana Tomljenović-Meller kao polaznica škole Bauhaus u Dessauu (1929–30), osmišljavajući i producirajući projekte za reklamnu industriju, te plakate i naslovnice knjiga, grafičkomu dizajnu pridonijela je bauhausovskim oblikovnim principima.
U Zagrebu je 1928–29. djelovao Zavod za znanstveno proučavanje reklame i umjetničku reklamnu produkciju Imago, koji je označio pomak prema profesionalizaciji reklamnoga poslovanja u Hrvatskoj. Mnogi njegovi suradnici zagovarali su i promicali stvaranje modernih i funkcionalnih reklama, te svoje plakate i novinske oglase temeljili na znanstvenim i praktičnim spoznajama o uspješnom reklamnom i tržišnom komuniciranju. Ubrzo nakon zatvaranja Zavoda, u Zagrebu su 1930. braća Vladimir i Zvonimir Mirosavljević te Božidar Kocmut osnovali Atelier Tri. Nastavljajući pristup reklami i oglašavanju koji je ustanovljen još za djelovanja zavoda Imago, taj se grafički studio profilirao u najznačajniju instituciju za serijsku proizvodnju komercijalnoga dizajna u Hrvatskoj. Djelovao je do 1940.
Istaknutu ulogu u povijesti vizualnih komunikacija u razdoblju između dvaju svjetskih ratova imao je Zagrebački zbor (od 1946. → Zagrebački velesajam; sv. 4), osnovan 1909. u Zagrebu kao poduzeće za priređivanje sajmova. Znatnu pozornost posvećivao je propagandnoj djelatnosti te bio važan naručitelj plakata, organizator i suorganizator velikih međunarodnih izložaba koje su pružale uvid u razvoj grafičkoga dizajna i fotografije (Izložba plakata, 1926., Film und Foto, 1930. i dr.). Autori mnogobrojnih plakata za Zagrebački zbor bili su i suradnici zavoda Imago i Ateliera Tri. Već od 1920-ih, a posebice nakon II. svj. rata, osim za osmišljavanje cjelovitoga vizualnog identiteta, mnoga su poduzeća angažirala grafičke dizajnere i za oblikovanje → ambalaže i etiketa za ambalažu.
Razdoblje od kraja II. svj. rata do danas
Nakon II. svj. rata započeo je prodor modernističkih principa, za koje su se zauzimali članovi umjetničke skupine → EXAT 51 (djelovala 1950–56), poput Ivana Picelja i Aleksandra Srneca. Radovima kojima su promicali avangardne ideje, minimalizam i reducirane apstraktne oblike (časopisi Arhitektura i Mozaik) utjecali su i na mnoge druge dizajnere. Razdoblje od 1950-ih do 1970-ih odlikovala je visoka razina vizualnih komunikacija, u rasponu od apstrakcije do pop-arta, uspjelih metoda kolažiranja raznih tipografskih sustava, fotografije i crteža. U području gospodarske promidžbe, uz S. Glumca i P. Gavranića bili su zapaženi → Milan Vulpe, → Zvonimir Faist, → Dušan Bekar, → Zvonimir Beker, Zlatko Zrnec, Josip Sudar i Ferdo Bis. Specifične stilove izgradili su i Alfred Pal, Željko Borčić, Gorki Žuvela, Stipe Brčić, Nenad Dogan, Ante Rašić i dr. Uz navedene dizajnere, tijekom 1970-ih autorskim radom istaknuo se → Mihajlo Arsovski, koji je grafički dizajn zasnivao na tipografiji, u funkciji slike/znaka.
U tim su desetljećima mnogi dizajneri surađivali s agencijom za ekonomsku propagandu i marketing Ozeha (Oglasni zavod Hrvatske; osnovana 1945), radeći na nizu projekata za poduzeća širom tadašnje države (Saponia, Borovo, Vuteks, Vupik, Varteks, Badel, Adria, Radenska, Elan, Tang, Zagrebačka banka) i izvan nje (Pepsi, Pan Am, General Foods, Black & Decker) na raznovrsnim zadatcima od proizvoda široke potrošnje do specijaliziranih proizvoda i usluga.
Razdoblje 1980-ih i 1990-ih bilo je obilježeno raznolikošću stilskih tendencija. Slikar i dizajner → Boris Bućan eksperimentirao je primjenom različitih pristupa, od konceptualnoga do slikarskoga, Mirko Ilić dosegnuo je vrhunac grafičkoga dizajna u mediju ilustracije, dok su Ivan Doroghy i Boris Malešević nastavili modernističku tradiciju vizualnog komuniciranja, u kojoj je najviši domet strukturalističkoga pristupa ostvario → Boris Ljubičić. Ti su autori svojim grafičkim, tematskim i ikonografskim inovacijama snažno utjecali na formiranje naraštaja hrvatskih dizajnera posljednjih desetljeća XX. st.
Potkraj XX. st. novim idejama u grafičkome dizajnu javili su se tandemi kao što su Greiner i Kropilak Mailart office (Stanislav Habjan i Boris Greiner), koji radi na razmeđu umjetnosti, književnosti i dizajna, te Studio imitacija života (Darko Fritz i Željko Serdarević; plakat za festival Eurokaz), njegujući konceptualni pristup. Nakon istaknutoga književnog časopisa Quorum, koji su vizualno prepoznatljivim učinili 1980-ih Dejan Kršić i Boris Malešević, 1990-ih došlo je do procvata časopisa (Libra Libera, Frakcija, Numen, Nomad), koji su većinom nastajali unutar izvaninstitucionalne kulturne ili društveno-političke scene, a u kojima se progresivnim grafičkim dizajnom držao korak s često žanrovskim hibridnim sadržajima. Autori dizajna časopisa Davor Bruketa i Nikola Žinić (Bruketa & Žinić), Lana Cavar i Ira Payer Baletić (Cavarpayer), Ivana Vučić i Orsat Franković (Laboratorium), Greiner i Kropilak i Damir Bralić veliku su pozornost pridavali pismu i tipografiji. Međunarodnim priznanjima u području grafičkoga dizajna istaknuli su se Bruketa & Žinić, Nikola Đurek, Nedjeljko Špoljar, Dora Bilić i Tina Müller.
Na prijelazu u XXI. st. poseban izazov nastaje u dizajniranju knjiga. Pojavom elektroničkih knjiga, koje od čitatelja traže sasvim nov način interakcije, nudeći s pomoću računalnih programa samostalni izbor izgleda stranice (font, veličina i boja slova, pozadina i druge naprednije mogućnosti), i hrvatski su se dizajneri suočili s potrebom za novim pristupom oblikovanju knjige.
Visokotehnološki pristup grafičkom dizajnu podupire tehnologija Infrared design, razvijena 2000-ih suradnjom domaćih znanstvenika i dizajnera (→ Vilko Žiljak, → Klaudio Pap, → Jana Žiljak Gršić, → Ivana Žiljak Stanimirović).
Visoko školstvo i znanost
Iako su se začetci obrazovanja u polju grafičkoga dizajna javili još potkraj XIX. st. u Obrtnoj školi u Zagrebu, prva visokoobrazovna ustanova u kojoj je bilo zastupljeno to područje je → Grafički fakultet u Zagrebu, osnovan 1959. kao Viša grafička škola. Na preddiplomskome i diplomskom Studiju grafičke tehnologije danas postoji smjer Dizajn grafičkih proizvoda. Katedra za grafički dizajn i slikovne informacije organizira nastavu iz kolegija Dizajn grafičkih medija I–II, Grafički dizajn I–IV, Sociologija dizajna, Web dizajn I–II, Dizajn odabranoga grafičkog proizvoda. Studij dizajna pri zagrebačkom → Arhitektonskome fakultetu (sv. 3) izvodi preddiplomski i diplomski studij Dizajna vizualnih komunikacija, s nizom kolegija koji se odnose na grafički dizajn. Na → Sveučilištu Sjever postoje preddiplomski studij Multimedija, oblikovanje i primjena i diplomski studij Multimedija (u Varaždinu), te preddiplomski i diplomski studij Medijski dizajn (u Koprivnici) s nizom kolegija iz područja grafičkoga dizajna. Informatički dizajn jedan je od smjerova na preddiplomskom i diplomskom studiju informatike → Tehničkoga veleučilišta u Zagrebu (sv. 4). Na Umjetničkoj akademiji u Splitu postoje preddiplomski i diplomski studij Dizajn vizualnih komunikacija, na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci Grafički dizajn i vizualne komunikacije, a na Akademiji umjetnosti i kulture u Osijeku Vizualna i medijska umjetnost.
Manifestacije
U Zagrebu se od 1975. održava trijenalna manifestacija Međunarodna izložba grafičkoga dizajna i vizualnih komunikacija – ZGRAF, u organizaciji Hrvatske udruge likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti (ULUPUH), od 2006. Hrvatski biennale ilustracije, a od 2014. Zagreb Design Week, koji među ostalim područjima dizajna predstavlja i digitalni dizajn te dizajn tiska.
Ž. Čorak: Grafički dizajn u hrvatskoj secesiji. Život umjetnosti, (1980) 29–30, str. 174–179.
J. Galjer: Počeci modernog grafičkog dizajna u Hrvatskoj (katalog ZGRAF 6). Zagreb, 1991.
F. Vukić: Stoljeće hrvatskog dizajna. Zagreb, 1996.
O. Franković: Hrvatski grafički dizajn. Croatian graphic design. Oris, 1(1999) 4, str. 132–150.
J. Vukelić: Grafički dizajn i doživljaj branda. Ambalaža, 12(2007) 2, str. 45–47.
L. Magaš: Reklamni zavod Imago i komercijalni grafički dizajn u Hrvatskoj 1920-ih. Peristil, 51(2008) 1, str. 99–118.
F. Vukić, V. Margolin: Croatian design now. Hrvatski dizajn sad. Zagreb, 2009.
Dizajn i nezavisna kultura. Zagreb, 2010.
L. Magaš Bilandžić: Plakati Zagrebačkog zbora u međuratnom razdoblju (1922. − 1940.). Prilog povijesti hrvatskoga grafičkog dizajna. Peristil, 57(2014) 1, str. 209–219.
Z. Bolanča, M. Milković, I. Bolanča Mirković, G. Medek: Tehnološki razvoj etiketa, papirne i kartonske ambalaže u Hrvatskoj uključujući ekološki aspekt. U: Hrvatska tehnička i industrijska baština. Godišnjak 2019. Akademije tehničkih znanosti Hrvatske. Zagreb, 2020., str. 36–50.
